Najava da bi pjesma Marka Perkovića Thompsona “Ako ne znaš šta je bilo” mogla biti nominirana za prestižnu glazbenu nagradu Porin u kategoriji najbolje pjesme izazvala je burne reakcije u javnosti, a rasprava se s društvenih mreža preselila i u kolumne istaknutih autora. Jedna od njih je i spisateljica Vedrana Rudan, koja se u svojoj najnovijoj kolumni osvrnula ne samo na glazbeni izričaj Marka Perkovića Thompsona, već i na širi društveni kontekst u kojem takve pjesme nastaju i bivaju prihvaćene.
Vedrana Rudan: “Pjesma o zemlji koje više nema”
U tekstu naslovljenom “Pjesma o zemlji koje više nema”, Vedrana Rudan neupitno postavlja ključna društvena pitanja koja, prema njezinom mišljenju, zaslužuju više pažnje nego sama nominacija jedne pjesme. Smatra da bi Hrvate više trebalo zanimati tko ih pljačka, gdje su danas sinovi čiji su očevi ostali u domovini te kakva je stvarna ekonomska i politička situacija u zemlji.
“Treba li toliko žuči liti nad benignim pjesmuljkom i razarajuće jezivim tekstom? Čemu? Tata iz pjesme nije jedini slijepac u ovome što neki nazivaju domovinom. Ima nas tri milijuna. Zato se i palimo na tekst. Zato jer želimo vjerovati da nas ima, da smo ljudi, da postojimo“, piše Rudan.
Osim što analizira popularnost Thompsonove pjesme, Rudan iznosi i svoje viđenje cjelokupne društvene klime u kojoj su ljudi skloniji poistovjećivanju s emocijama koje pobuđuju pjesme nego s realnim problemima, poput ekonomske neizvjesnosti, političke korupcije i rastućeg siromaštva.
“Ma, jasno je, nije Thompson toliko glup. Čovjek pjeva za lovu i to je legitimno i to ima smisla i treba mu dati sve moguće pokale i kipiće. Ali mi… Zašto se mi palimo na čitavu priču? Zato jer je lakše svršavati na suze i vino nego sjetiti se u kolikom si minusu, kako će te uskoro ovršiti, izbaciti na ulicu, kako te more glađu. Čiji je Dubrovnik, čiji je Zadar, čiji je Split… Čiji smo mi?” ističe Rudan, prozivajući bankarski sektor i ekonomske politike koje su, prema njezinom mišljenju, osiromašile građane.
Podijeljene reakcije javnosti
Njezina kolumna nije prošla nezapaženo, a komentari na društvenim mrežama podijeljeni su između onih koji podržavaju njezinu analizu i onih koji smatraju da su njezini zaključci neutemeljeni i pretjerani.
“Nisam neki Rudaničin fan, dapače, često me smeta njezin vulgarni stil pisanja, ali ovoga puta pogodila je točno u srž problema bez previše vulgarnosti. Svakodnevno se pitam kroz kakve naočale treba čovjek gledati da ne vidi sve ovo što je autorica napisala u ovom članku?!” napisala je jedna čitateljica, dok su se slične reakcije nizale u komentarima.
No, bilo je i onih koji smatraju da Vedrana Rudan preuveličava i nepotrebno unosi razdor među ljude. “Gđo Vedrana, RH uopće nije podijeljena. Svi Hrvati su jedno i zajedno. To što vi tvrdite da Hrvatske više nema to su samo vaše želje, vaši snovi. Doček rukometaša je pokazao to jedinstvo, a oni koju su u toj čistoj ljubavi vidjeli zlo, su ti drugi“, jedan je od komentara koji se suprotstavlja njezinim tvrdnjama.
Najekstremniji komentari išli su toliko daleko da su napadali osobnost same spisateljice, optužujući je za širenje mržnje i netrpeljivosti, dok su drugi pokušavali diskreditirati njezinu analizu optužujući ju za osobne frustracije.
Pitanje umjetnosti i politike
Nominacija Thompsonove pjesme za Porin otvara i šire pitanje odnosa umjetnosti i politike u Hrvatskoj. Thompson je već desetljećima polarizirajuća figura – za jedne simbol domoljublja, za druge kontroverzni izvođač čiji su tekstovi često optuživani za političku pristranost i nacionalističke konotacije.
No, ono što je neosporno jest da njegovi hitovi odražavaju raspoloženje dijela društva i da njegova glazba ima moć okupljanja velikog broja ljudi, bilo to na koncertima ili u javnom diskursu. S druge strane, upravo ta podjela između “za” i “protiv” pokazuje koliko je hrvatsko društvo i dalje duboko polarizirano po ideološkim i svjetonazorskim pitanjima.
Ključno pitanje: Što je doista važno?
U konačnici, pitanje koje postavlja Vedrana Rudan i reakcije na njezinu kolumnu ukazuju na dublji problem – koliko se društvo bavi simboličkim temama, dok realni problemi poput ekonomskog stanja, iseljavanja i političke korupcije ostaju u drugom planu. Treba li nominacija jedne pjesme biti središnja tema rasprave, ili je to samo još jedan primjer kako se javnost usmjerava na emotivne i ideološke rasprave umjesto na suštinske probleme?
Bez obzira na to kakav će ishod imati potencijalna nominacija na Porinu, jasno je da će se o Thompsonu, njegovim pjesmama, ali i širem društvenom kontekstu, raspravljati još dugo. A možda je upravo to i bio cilj – skrenuti pažnju na određene teme, ma kako god ih tko interpretirao.
Borak.tv
