U knjizi sjećanja na prerano preminulu umjetnicu Lidiju Topić Bouwen posebno mjesto zauzima tekst fra Ante Marića.
Fra Ante Marić kroz osobno svjedočanstvo opisuje njezin umjetnički put, ljudsku toplinu i trag koji je ostavila među prijateljima, obitelji i franjevcima Hercegovine.
Fra Ante prisjeća se svog prvog susreta s Lidijinim radovima na izložbi u Domu kulture u Mostaru 1990. godine.
Sponzorirani članak
Miškić Bus pokreće redovite jednodnevne izlete u Makarsku
Osim umjetničkog dojma, posebno mu je ostao u sjećanju njezin vedar osmijeh i unutarnja ljepota koju je, kako navodi, prenosila na sve oko sebe.
Kroz godine je pratio njezin umjetnički razvoj, ističući kako je svojim djelima uspijevala prenijeti duboke emocije i životne priče.
Posebno mjesto u njezinu opusu zauzima skulptura fra Didaka Buntića, koju je Lidija izradila i odlila u bronci.
Iako nije doživjela njezino predstavljanje javnosti, njezina obitelj odlučila je skulpturu darovati Franjevačkoj knjižnici u Mostaru.
Taj čin fra Ante opisuje kao snažan izraz povezanosti obitelji s franjevačkom zajednicom i želje da Lidijino djelo nastavi živjeti među ljudima.
Susret s njezinim roditeljima, suprugom Patrickom, sinom Filipom i sestrom Anom Marijom ostavio je snažan dojam na fra Antu, koji svjedoči o boli zbog gubitka, ali i zahvalnosti za umjetničku ostavštinu koju je Lidija ostavila iza sebe.
U tekstu ističe kako je upravo kroz skulpturu fra Didak ponovno „došao među svoju braću“, zahvaljujući njezinu talentu i predanosti.
Prisjećajući se posjeta njezinu grobu u kolovozu 2023. godine, fra Ante zaključuje kako i danas osjeća Lidijinu prisutnost kroz njezin prepoznatljivi osmijeh i djela koja nastavljaju govoriti umjesto nje.
Darovanje skulpture fra Didaka Buntića Franjevačkoj knjižnici u Mostaru ostaje trajan podsjetnik na umjetnicu koja je svojim radom, vjerom i ljudskošću ostavila neizbrisiv trag u kulturnom i duhovnom životu Hercegovine.
Borak.tv/ Korina Raguž