Pitanje partizanskih likvidacija širokobrijeških franjevaca početkom veljače 1945. godine ponovno je izazvalo žustre rasprave u javnosti. Nedavne izjave partizanke Vjere Andrijić, počasne gošće premijera Andreja Plenkovića na inauguraciji, o “popima koji nisu prestali iz crkve pucati”, ponovno su pokrenule lavinu komentara i osporavanja.
Slične tvrdnje iznosio je i bivši predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, koji je prije nekoliko godina izjavio da su franjevci na Širokom Brijegu pružili oružani otpor partizanima i time postali “legitiman cilj vojnih djelovanja”. Međutim, dokumenti i svjedoci jasno pokazuju da širokobriješki franjevci nisu pružali nikakav oružani otpor, piše Dr. Ivica Šarac.
1. Partizanski dokumenti – Niti jedan trag o ‘naoružanim popima’
Prema dostupnim partizanskim dokumentima, u trenutku dolaska partizana franjevci nisu sudjelovali u borbenim aktivnostima. Ključni dokazi dolaze iz Vojnog arhiva u Beogradu, gdje se čuva “Operacijski dnevnik štaba VIII. udarnog korpusa”. U njemu se detaljno opisuju borbene aktivnosti partizanskih snaga na Širokom Brijegu 7. veljače 1945., ali nigdje se ne navodi da su franjevci pružali bilo kakav oružani otpor.
Još jedan ključni dokument dolazi iz izvješća 3. bataljuna 11. dalmatinske brigade, jedinice koja je ušla u samostan. U izvješću se precizno navode svi aspekti borbi – od broja ranjenih i poginulih do zaplijenjenog oružja – ali nema ni jedne riječi o franjevcima kao borbenoj strani. Ako su čak i zaplijenjeni materijali detaljno popisani, teško je zamisliti da bi borba s naoružanim franjevcima bila izostavljena, piše Dr. Ivica Šarac.
2. Svjedoci – Što su rekli partizanski veterani?
Osim dokumentacije, postoje i brojna svjedočanstva samih partizana koja potvrđuju da su franjevci bili nenaoružani i nevini. Primjerice:
- P. Prcela, pripadnik 11. dalmatinske brigade, posvjedočio je da su partizani dobili zapovijed da imaju “slobodne ruke za tri dana” te da mogu “ubijati sve što se nađe, uključujući starce, žene i djecu”.
- Ć. Botić, pripadnik 12. dalmatinske brigade, potvrdio je da su vojnicima doslovno rečene riječi: “Imate odriješene ruke, radite što hoćete. Ubijajte, palite, pljačkajte…”
- R. Radović, također iz 11. brigade, opisao je kako je jedan partizanski oficir OZN-e likvidirao franjevca pred širokobriješkom gimnazijom.
- I.Z. iz Jasenica kod Omiša, bivši partizan, opisao je trenutak ulaska u samostan, gdje su zatekli skupinu “na smrt preplašenih” franjevaca i đaka u podrumu.
- J.V. iz Šibenika, partizanski oficir, priznao je da su širokobriješki franjevci bili nevini i da je nad njima počinjen ratni zločin.
3. Svjedočanstva civila i đaka – ‘Našli smo ih prestravljene, a kasnije ubijene’
Osim partizanskih vojnika, postoje i brojna svjedočanstva civila i bivših đaka franjevačke gimnazije, zabilježena u knjizi “Svjedočanstva o ubijenoj gimnaziji” (Mostar, 2024.). Oni svjedoče da su se od početka do kraja borbi sklonili u podrum samostana, protuzrakoplovno sklonište i mlinicu, zajedno s franjevcima. Nakon ulaska partizana, svi su odvedeni u zbornicu samostana, gdje su franjevci jedan po jedan izvođeni i likvidirani.
Posebno potresna su svjedočanstva o pronalasku nagorjelih tijela dvanaestorice franjevaca u skloništu, s jasno vidljivim prostrijelnim ranama na zatiljku.
4. Zašto se o ovome i dalje šuti?
Unatoč svim dokazima, partizanski zločini nad franjevcima na Širokom Brijegu nikada nisu procesuirani. Iako se u demokratskim društvima sve veći naglasak stavlja na osudu totalitarnih režima, čini se da za zločine jugoslavenskih komunista i dalje vrijede dvostruki standardi.
Ovo pitanje nije samo dio povijesti, već i pravde. Zločini ne zastarijevaju, a povijesna istina ne smije biti prilagođena ideološkim narativima. Vrijeme je da se preispitaju dosadašnje interpretacije i da se širokobriješkim franjevcima vrati dostojanstvo koje su zaslužili – kao nevine žrtve brutalnog režima, piše Dr. Ivica Šarac.
Borak.tv
