Koliko tipična, toliko i svoja – riječi su to kojima bi se ukratko mogla opisati Andrijana Vekić, djevojka iz Drinovaca, rodnog mjesta čuvenog pjesnika Antuna Branka Šimića. Poput brojnih drugih sunarodnjaka, svoj je hercegovački kamen prije desetak godina zamijenila Zagrebom, no svoju Hercegovinu nikada nije zaboravila jer tako to jednostavno ide, piše Dnevno.hr.
Osebujna kakva jest, ljubav prema svojem rodnom kraju, obitelji, ali prije svega prema svojoj babi, pretočila je u kreativnu stranicu Babini savjeti koja danas na Instagramu ima više od 45 tisuća pratitelja. U svemu tome ova je magistra teologije uspjela ostati prizemna, skromna te nadasve duhovita.
Babine savjete koje je godinama dijelila s pratiteljima Andrijana je odnedavno pretočila u poslovnu ideju pa se bacila u proizvodnju majica i cekera sa zanimljivim natpisima, što je bio tek jedan od motiva za razgovor s ovom posebnom djevojkom koja nam je otvorila vrata svojeg posebnog svijeta.
* Kako se rodila ideja o pokretanju stranice Babini savjeti?
Ideja se rodila spontano, nakon jednog povratka iz Hercegovine, dok je pokojna baba Zdravka još bila živa, ali lagano dementna. Stalno se ponavljala u izjavama i lagano počela gubiti. Nakon tog boravka u Hercegovini 2019., u autobusu koji je kao i obično išao prema Zagrebu, nekako sjetna i svjesna da je baba “pri kraju”, u meni se rodila potreba da sačuvam neke izreke koje smrću naših didova i baba nakon nekog vremena iščeznu iz sjećanja te ostanu samo oni najupečatljiviji. Tako mi je negdje oko pet sati ujutro sinula ideja da napravim stranicu na Instagramu i pišem, što sam odmah i učinila iako nisam bila aktivna na Instagramu i nisam znala kako se to radi. Trebalo mi je oko sat i pol da istražim kako se radi, napravim stranicu i logo koji je i danas aktivan te izbacim prvu objavu, a sve ostalo je povijest koju još živim.
* Mnogi su se pronašli u babinim savjetima, je li vas to iznenadilo i čemu to pripisujete?
Na početku, s obzirom na to da sam dosta vremena bila anonimna, iznenadio me velik interes šire javnosti, ali sam kasnije shvatila da odašiljem univerzalnu poruku koja korespondira s iskustvom većine ljudi iz Hercegovine, Hrvatske i okolnih zemalja. Svatko od nas ima babu i svatko, ili barem većina, ima neko iskustvo (su)života s njom, a moje pisanje samo evocira uspomene i “sklanja” nas barem na trenutak u sigurne prostore sjećanja na prošla iskustva. Ljudi se u ovom izazovnom vremenu žele barem na trenutak povući i skloniti makar u lijepo sjećanje.
* Rekla bih da je vaša baba prešla granice i da inspiraciju crpite od svih hercegovačkih baba, je li tako?
Moje babe, pokojna Zdravka i živuća Zora, primarna su mi inspiracija, a onda, naravno, i “baba” kao arhetip. Hercegovačka baba, ali ne samo hercegovačka, sinonim je za mudrost, jakost, snalažljivost, ustrajnost, požrtvovnost. Usudim se reći da ništa kao “baba” ne stavlja sve to pod isti nazivnik.
* Vaša stranica u Hercegovini i izvan nje prerasla je u veliki hit, mjesto na kojem ljudi traže razonodu. Kako na to gledate?
Ništa spektakularno. Ljudi žive poprilično stresno i željni su razonode, zabave, smijeha i zdravog humora. Meni je vođenje profila jedna vrsta ispušnog ventila, samo što sam ja s jedne, a pratitelji s druge strane, međutim, s istom potrebom – da se zabavimo i nasmijemo. Dok god mi je zabava voditi profil, sretna sam i motivira me da nastavim. Po prirodi sam takva da ne podnosim dobro ono “moram”. Kada god mi se približi to “moram”, nastojim ga pretvoriti u “želim” ili “ne želim”, tako da mislim da, kad bi se moja prisutnost na Instagramu pretvorila u “moram”, brzo bi prešla u “ne želim” i “neću”.
* Ono što se također snažno ističe na vašem profilu jest ljubav prema Hercegovini, posebice prema vašim rodnim Drinovcima. Jesu li Drinovci izvorište za vašu stranicu? Rađaju li se ondje ideje za nju?
Hercegovina i Drinovci dio su mog identiteta. To nije mjesto, to su ljudi. Premda već više od polovice života ne živim u Drinovcima, veže me posebna ljubav prožeta čežnjom za povratkom. Možda zato što me uz dobar dio života u Hercegovini ne vežu lijepe uspomene i vjerojatno joj se želim vratiti, oprostiti, poljubiti, zagrliti je i izmiriti se s njom i dati joj priliku da budemo dobre jedna prema drugoj. Ideje se svakako rađaju u meni, a ja sam rođena u Drinovcima pa možemo reći da se ondje rađaju ideje za stranicu.
* Na stranici često progovarate o vjeri i obitelji. Besmisleno je pitati koliko vam je obitelj važna u životu, no što jedna hercegovačka obitelj kaže za vašu stranicu? Kako se nose s vašom popularnošću i na koji način reagiraju na vaše “fore”?
Iskrenu vjeru i ljubav prema Bogu usadili su mi tatina pokojna tetka koja je živjela s nama prvih sedam godina moga života i moj pradid Mirko (mamin did) koji su iskreno i čisto ljubili Boga i vjeru živjeli u svakodnevici. Važnost obitelji iskusila sam i spoznala tek u odraslijoj dobi jer sam odrasla u disfunkcionalnoj obitelji. To je, međutim, na poseban način povezalo sestru, brata i mene, koji su trenutno uz majku moja najuža obitelj. Patnja i borba naučili su nas da nema ništa važnije od obitelji i sve što staje na put našem zajedništvu zasad uspješno stavljamo po strani i ne pridajemo tomu pažnju. Velik primjer držanja obitelji na okupu moja je baba Zora, koja je unatoč tomu što je s 26 godina ostala udovica s troje djece i svemu što ju je snašlo, uspjela održati na okupu svoju djecu i unučad žrtvujući sve za nas. E sada, kako se nose s mojom popularnošću, ako je tako možemo nazvati, morate pitati njih, ali šapnut ću vam da mislim da im godi iako nisu naviknuti na to. U samom početku nisu razumjeli moju potrebu da vodim stranicu onako kako je to radim, ali polako, kako je rastao broj pratitelja, shvatili su da ne radim ništa pogrešno pa se i njihovo raspoloženje mijenjalo. Kad je riječ o reakcijama na fore, moram priznati da sebe smatram najmanje humorističnom u obitelji jer moji imaju nevjerojatan smisao za humor pa je teško dobiti reakciju na moju foru, ali ponekad mi uspije nasmijati ih.
* Obitelj vam je bila velika podrška i pri pokretanju biznisa. Možete li nam pobliže reći o čemu je riječ, gdje i kako nabaviti babine majice i cekere?
Tako je, uža i šira obitelj ogromna su mi podrška iako ih je bilo strah hoću li uspjeti realizirati ideju i hoću li barem vratiti uloženi novac. Brend Babini savjeti pokrenula sam tek prije tri tjedna, a nakon pet godina vođenja stranice na Instagramu. Ranije nisam osjećala da je pravi trenutak za takvo što, ali broj pratitelja toliko je narastao da sam sve češće dobivala zahtjeve da izbacim majice s natpisima. Tako da sam u biti samo poslušala želje i potrebe pratitelja i pokrenula internetsku trgovinu Babini savjeti u kojoj se mogu kupiti majice i platnene torbe s natpisima babinih izjava.
* Spomenuli smo vjeru, često vam se i na stranici ljudi obraćaju tražeći savjete na tu temu. Što doista za vas u životu znači vjera? Na koji vas način pokreće i inspirira?
Da, često dobivam razne upite na temu vjere. Vjera je za mene odnos sa živim Bogom. Vjerovati Bogu, a ne vjerovati u Boga, jer Bog nije objekt nego osoba. Jednostavno je, kada nekoga iskreno upoznate i zavolite, to vas i pokreće. Tako i mene. Bog je moja prva ljubav. Sve što radim, radim svjesna da mi je on to omogućio darovavši mi život i ljude. Zahvalnost i ljubav moji su pokretači. Motivacija mi je ljubav prema Bogu i čovjeku. Budući da profesionalno nisam ostala u teologiji, pronašla sam način da živim svoj poziv teologa, da budem blizu čovjeku i upućujem ga na Izvor. Babini savjeti su životni, a vjernik najprije treba biti čovjek, blizak čovjeku, životan i tek onda može reći da je vjernik, Božji čovjek.
* U kojoj vam se mjeri na stranici Babini savjeti obraćaju mladi i kakva vam pitanja postavljaju vezana uz vjeru?
Puno mladih, ali i odraslih, “ispovjedilo” se u pretincu za poruke Babinih savjeta. Toliko da razumijem kako svećenici zaboravljaju grijehe nakon što ispovijede na desetke ljudi dnevno ili tjedno. Pitanja su razna, od rasprava na neku temu preko ozbiljnih teoloških pitanja do traženja savjeta kako postupiti u određenoj situaciji. Imala sam nekoliko teških situacija u kojima se od mene tražilo da kažem kako bih ja postupila, a o čemu su ovisile obitelji. Bogu hvala, u takvim situacijama Bog providi dar razuma i savjeta pa nastojim sagledati situaciju s više strana te radije razgovarati na temu negoli davati savjete. Jer ponekad je ljudima potrebno samo da nešto izreknu i čuju sami sebe, nakon čega im odgovor postane kristalno jasan pa i ne trebaju moj savjet.
* Što mislite, zbog čega su mladi koji vam se obraćaju baš u vama prepoznali nekoga od koga mogu dobiti adekvatan savjet? Kako na to gledate, je li to ponekad i zamorno ili ipak imate neke druge poglede na takav oblik komunikacije?
Mislim da prepoznaju da sam jedna od njih i ne plasiram lažnu sliku o sebi, a s druge strane, možda imam više znanja ili iskustva u stvarima koje ih zanimaju. Možda prepoznaju to da sam u životu prošla toliko različitih stvari koje rijetko tko prođe u 32 godine. Iza mene je dobar dio života u patnji, pa devet godina života u samostanu, nakon čega slijedi dio u kojemu samostalno završavam fakultet i pronalazim posao, a sada uz redovni posao uspijevam voditi i vlastiti i upisati doktorski studij teologije. Vjerojatno time motiviram druge i dajem nadu da čovjek s dvije zdrave ruke može puno više od onoga što misli, samo treba vjerovati i ne dopustiti da ga životne poteškoće uvjere u suprotno. Još je jedna važna stavka to što o svim životnim situacijama govorim otvoreno, bez uljepšavanja ili kamufliranja, a ljudima je to itekako važno jer su sa svih strana bombardirani lažima. Ponekad me zaista optereti tolika količina komunikacije, ali osjećam da je to moj poziv i da na taj način teologiju provodim u praksu. Na taj način živim onu izreku sv. Pavla: “Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim. A sve činim poradi evanđelja…”
* Uspjeli ste doprijeti do mnogo ljudi, a pritom ste ostali svoji. Primjećujem da nerijetko vrlo otvoreno komentirate takozvane tabu-teme. Kako uspijevate u svemu tome zadržati svoj identitet? Treba li za takve istupe pred takvim brojem ljudi i određena doza hrabrosti?
Na profilu nerijetko komentiram društvena zbivanja, često i bolno iskreno, ali ljudi osjete da time nipošto ne ugrožavam tuđe mišljenje i uglavnom imam pozitivnu povratnu informaciju, na što sam posebno ponosna. Mogu reći da profil povezuje širok spektar auditorija, što je za mene velika radost i dokaz da možemo biti različiti jedni uz druge ako se iskreno poštujemo.
Ljudi su danas poprilično izgubljeni u ovom metežu od života. Ne znaju ni tko su ni što su ni komu ili gdje pripadaju. Danas je teško ostati svoj – jer mnogi to nisu ni postali. Međutim, ako znate tko ste i kamo pripadate, identitet nije teško zadržati i jasno komunicirati drugima. Ne smatram nekom posebnom hrabrošću jasno iznositi svoje stavove široj javnosti jer ljudi prepoznaju je li nešto autentično ili nije. Iskreno, ne znam jesam li autentična, ali znam tko sam i koga ljubim i kao takva nikoga ne ugrožavam svojim mišljenjem.
* Otkrijte nam daljnje planove s brendom, ali i stranicom Babini savjeti?
Ovo mi je najlakše pitanje. Planova nemam. Ništa u životu ne planiram dugoročno, pa tako ni ovo. Dok mi je radost i dok ima smisla, trajat će. Jedini mi je “plan” otvoriti se providnosti i prihvatiti sve ideje koje mi dođu i koje prepoznam kao dobre.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Borak.tv
