Dva su, zapravo, međugorska čuda. Jedno je Gospino ukazanje iz 1981. godine koje, ovisno o kojemu od šestero vidjelaca govorimo, traje do danas, a drugo ga čudo prati iz godine u godinu, a to je turističko-gospodarski rast sela koje je u tom razdoblju, okrepljujući dušu i tijelo hodočasnicima sa svih strana svijeta, postalo najveće regionalno turističko odredište. Što se Gospe tiče, na vama je da u nju vjerujete ili ne. Pravu nevjericu, međutim, izaziva boom gostiju, ponude, a onda i vizure hercegovačkoga sela što se mijenja iz godinu u godinu, piše Jutarnji list.
Ako izuzmemo dvije pandemijske godine pa nakon toga dvije godine turističkoga oporavka, ova bi godina trebala nastaviti konstantan rast prometa. Prvi međugorski ugostitelji već se okreću uvozu radne snage, i to s Filipina.
– Ove smo se godine prvi put odlučili na uvoz radne snage, kod nas to ide malo sporije nego u Hrvatskoj, jer je situacije nesređenija i kompliciranija. Da bih nekoga doveo izvana moram provjeriti situaciju na burzi rada. Ako tamo nema nikoga, tek mi tada odobravaju kvotu. No, u praksi je situacija sljedeća: na burzi budu evidentirani, a zapravo rade negdje u inozemstvu ili li na crno u BiH. Tako su evidentirane tisuće ljude, a vama se nijedan ne javi na oglas. Uzmete telefon i redom ih zovete pa svi kažu da rade. To je apsurd koji se kod nas događa. Mi smo aplicirali za prvih pet do osam djelatnika s Filipina da rade u kuhinji i na šanku te za čišćenje – kaže Darko Dodig, direktor Sport centra Međugorje, resorta koji se prostire na više od 100.000 četvornih metara.
Sponzorirani članak
U Ljubuškom otvorena Pizzeria Di Matteo – pogledajte atmosferu s otvaranja
Darko nije siguran je li on prvi na ovom području koji će uvesti inozemnu radnu snagu, ali svakako jest među prvima. Kaže da dosta njegovih kolega slično razmišlja, ali se još nisu odvažili na taj korak. On smatra da je cijena rada prilično skočila, malo više nego što kaže Ante. – Prošle se godine radilo za dnevnice od oko 120 maraka (cca 60), a to je već ove godine 150 maraka (75 eura). Računica je jednostavna: radi se 24 ili 25 dana mjesečno pa se lako izračuna koliko se zaradi. Nije problem plaća, ako je i mi poslodavci možemo zaraditi, problem je bio što nismo mogli dizati naše cijene da bismo amortizirali taj trošak i rast drugih cijena – kaže Darko za Jutarnji list.
Borak.tv
