Igralo se prvenstvo 2000/1, dominacija je Dinama i Hajduk nije bio prvak dugih šest godina, što je tada bilo jaaako puno (rekao mi jedan poznati sociolog, nekadašnji torcidaš, prilikom hajdukovog dočeka na kraju te šampionske sezone: “Trebala je narodu ova titula”)
No vratimo se, dakle 14. travnja 2001. igrao se na prepunom Poljudu derbi Hajduka i Dinama, Dinamo je imao prednost od četiri boda, osam kola prije kraja prvenstva.
Sezona je za “bijele” počela loše, smijenjen je trener Petar Nadoveza na samom početku.
Sponzorirani članak
Hrvati u BiH trebaju zajedničkog kandidata za Predsjedništvo
Momčad je preuzeo Zoran Vulić.
Vulićev i Šurjakov Hajduk bazirao se na jednoj možda do sada zadnjoj darovitoj generaciji svojih igrača, poniklih u Hajdukovoj omladinskoj školi.
Okosnicu su činiili Pletikosa, Sablić, Miladin, Đolonga, Leko, Deranja uz prava pojačanja Bubala i Musu, nadolazili su tada mladi Carević, Srna i Andrić.
Naravno bio je tu i iskusni Ante Miše, tada na poziciji libera.
Derbi se igrao na Veliku subotu, kao i ovaj predstojeći, što ni tada, kao ni danas nije baš “leglo” navijačkome puku.
Bio sam tada na prepunom Poljudu, bilo je i čarki na tribinama, koje su prijetile da se pretvore i u veće nerede, ali smirio je to gol Stanka Bubala u pravom trenutku, na samom početku .
Baš u toj velikoj pobjedi postao je ljubimac navijača, naš ” Ronaldo iz Turčinovića.”
Imao je stopostotnu šansu i Zvonimir Deranja, fantastičan igrač i odličan momak, naš “Popaj”, jedan od nas, kojeg smo voljeli. Slavilo se dugo u noć po “Mastersu” i “Albatrusu”, tada kultnim okupljalištima hajdukovaca.
Neka se u subotu slavi opet…
Nakon ove pobjeda Hajduk je već nakon dva kola preuzeo lidersku poziciju, koju nije ispuštao do kraja. U preostalih sedam kola ostvareno je šest pobjeda i i jedan poraz. Titula je pečatirana onom predivnom utakmicom kada je Varaždin bio sav u bijelom i dočekom u Splitu. Bila je to možda najdarovitija generacija naše dice pod vodstvom Zorana Vulića, hajdukovca i trenera koji je volio nogomet.
Borak.tv
