‘Ja sam Srbin, Hrvat i musliman’: Legenda sporta koju je rat uništio

U bivšoj Jugoslaviji postajala su dva boksačka velikana. Za jednog ste čuli, on je jedan od najboljih svih vremena, Mate Parlov. Drugi je Marijan Beneš, dvostruki prvak Europe.

Beneš je rođen u Beogradu. Bio je dijete miješanog braka, majka mu je bila Srpkinja, a otac Hrvat. Djetinjstvo je proveo u Tuzli gdje je naučio svirati klavir i violinu, a tijekom života pisao je poeziju. Sa 16 godina doselio se u Banja Luku gdje je započeo svoju karijeru. Osvojio je devet naslova prvaka BiH, a zatim tri puta i Jugoslavije, a vrhunac amaterske karijere ostvario je 1973. kada postaje prvak Europe.

U profesionalnim vodama odradio je 15 mečeva te ostvario 14 pobjeda, a 1979. godine je u Banja Luci postao europski prvak nakon nokauta Gilberta Cohena. Četiri puta je branio naslov prvaka Europe, a karijeru je morao prekinuti 1983. kada je zbog ozlijede oka prekinuo karijeru. Od kraja karijere bio je slijep na lijevo oko, a i glasnice su mu također bile oštećene.

Sponzorirani članak

Prodaje se zemljište na atraktivnim lokacijama u Knešpolju

Na području naselja Knešpolje, poznatog po mirnom okruženju i izvrsnoj prometnoj povezanosti, prodaju se tri parcele zemljišta ukupne površine preko 11.000 m², idealne za poljoprivredu, gradnju ili investiciju.   Detalji... Pročitaj više

Rat ga je uništio

Početkom rata više puta je javno prozvao srpske vlasti i optužio politiku Beogradu. Deklarirao se kao Jugoslaven i jugonostaligičar, ali javno je govorio da je po narodnosti prije svega Hrvat.  Bio je sudionik brata u BiH branio je svoju Banja Luku. Gradu u kojem je počela njegova priča i grad u kojem stekao svo boksačko znanje. Grad mu je dao sve, ali nažalost i uzeo sve.

U ratu je izgubio brata, suprugu, kuću. Sve. Banja Luka mu je bila grad koji je najviše volio. Na kraju iz nje je protjeran te je rat proveo u Hrvatskoj. Sa suprugom se razveo i ona je otišla u Niš, a s kćerkama je nastavio graditi dobar odnos. Osim bez žene i brata koji je ubijen u ratu je ostao i bez majke i oca.

“Nisam ni Srbin, ni Hrvat, ni Musliman, ja sam i Srbin i Hrvat i Musliman. Ja sam neopredijeljen. Pacifist, čovjekoljubac. Ja sam u ringu bio borac, ali nikada nikom nisam želio zlo. Tako ni u ratu. Nikamo nisam išao” rekao je jednom za Nacional.

Umro je u bijedi, na prosjačkom štapu od alzahaimera. Unatoč velikim uspjesima nije dobio mirovinu, a financirala ga je sestra. Preminuo je u Banja Luci u gradu kojem je imao sve i ostao bez svega.

Borak.TV