Robert Tomić iz Posušja vrsni je umjetnik kada je u pitanju rad s drvetom i kamenom. Njegovi radovi završili su kod dar čak dvojici papa, Benediktu i Franji na što je posebno ponosan. Otac mu je bio klesar pa je vješte ruke naslijedio upravo od njega. Svoj talent Robert je otkrio prije nekih petnaestak godina. No, nije sve išlo bajno u njegovu životu. Kako nam priča, u djetinjstvu je bio nemiran, a kasnije je prošao pakao kocke koja ga je odvela na samo dno.
“Od djetinjstva sam bio nemirno dijete. U školi sam bio loš učenik došao sam samo do drugog srednje jer su me izbacivali iz škole, prebacivali iz razreda u razred. Moj otac je u to vrijeme bio na radu u Austriji, a majka je imala problema sa mnom. Bila je više u školi nego ja”, započinje uz smijeh svoju priču Robert za Hercegovina.info.
Robert Tomić iz Posušja vrsni je umjetnik kada je u pitanju rad s drvetom i kamenom. Njegovi radovi završili su kod dar čak dvojici papa, Benediktu i Franji na što je posebno ponosan. Otac mu je bio klesar pa je vješte ruke naslijedio upravo od njega. Svoj talent Robert je otkrio prije nekih petnaestak godina. No, nije sve išlo bajno u njegovu životu. Kako nam priča, u djetinjstvu je bio nemiran, a kasnije je prošao pakao kocke koja ga je odvela na samo dno.
“Od djetinjstva sam bio nemirno dijete. U školi sam bio loš učenik došao sam samo do drugog srednje jer su me izbacivali iz škole, prebacivali iz razreda u razred. Moj otac je u to vrijeme bio na radu u Austriji, a majka je imala problema sa mnom. Bila je više u školi nego ja”, započinje uz smijeh svoju priču Robert za Hercegovina.info.
Godine 2003. izašao je iz posla s benzinskom crpkom i pokrenuo novi. No, sav svoj trud ostavio je na kockarskim stolovima.
“Nakon toga sam ušao u jedan novi posao, otvorio sam foto studio. Kupio sam strojeve radio sam snimanje i slikanje svatova. Uložio sam nekih 75.000 eura u taj posao. No, kocka je bila moj sastavni dio života. Za 12 godina braka, od 1996. do 2008. godine nikada u kuću nisam ušao prije ponoći. Bio sam ekstremni lažov, lagao sam svoju suprugu i svakoga. Svi kockari koji se kriju su ekstremni lažovi. Mene je to dovelo do toga da sam morao prodati foto studio. Imao sam novac, automobile i odjednom je sve to nestalo”, kaže.
U jednom trenutku u kući nije imao ni kruha.
“Počeo sam nakon toga posuđivati novac od drugih. Kako bi se izvukao iz dugova prijavio sam se čak kao plaćenik u iračku vojsku, no hvala Bogu nisu me primili. Što privatno, što kod banaka, zadužio sam se u to vrijeme preko 100.000 eura. Ja, koji sam imao sve, došao sam u stanje da nemam kruha”, kaže nam Robert.
Godine 2003. izašao je iz posla s benzinskom crpkom i pokrenuo novi. No, sav svoj trud ostavio je na kockarskim stolovima.
“Nakon toga sam ušao u jedan novi posao, otvorio sam foto studio. Kupio sam strojeve radio sam snimanje i slikanje svatova. Uložio sam nekih 75.000 eura u taj posao. No, kocka je bila moj sastavni dio života. Za 12 godina braka, od 1996. do 2008. godine nikada u kuću nisam ušao prije ponoći. Bio sam ekstremni lažov, lagao sam svoju suprugu i svakoga. Svi kockari koji se kriju su ekstremni lažovi. Mene je to dovelo do toga da sam morao prodati foto studio. Imao sam novac, automobile i odjednom je sve to nestalo”, kaže.
U jednom trenutku u kući nije imao ni kruha.
“Počeo sam nakon toga posuđivati novac od drugih. Kako bi se izvukao iz dugova prijavio sam se čak kao plaćenik u iračku vojsku, no hvala Bogu nisu me primili. Što privatno, što kod banaka, zadužio sam se u to vrijeme preko 100.000 eura. Ja, koji sam imao sve, došao sam u stanje da nemam kruha”, kaže nam Robert.
Po povratku u Posušje ponovno je otišao ispuniti listić od kladionice, no onda se dogodilo čudo.
“Nakon što smo se vratili sa seminara rekao sam sebi da više neću kockati, možda samo malo. Sljedeći dan ulazim u kafić gdje je bila kladionica. Ispunio sam listić odlučio nešto sitno uplatiti. Došao sam na pult kladionice. Kada sam krenuo uplatiti netko me zovnuo “Roberte”. Okrenuo sam se nije bilo nikoga. Nakon toga ponovno me netko zovnuo “Roberte”. Ponovno sam se okrenuo i ponovno nije bilo nikoga. Treći put sam čuo rečenicu: “Roberte, ako uplatiš to, sa mnom udjela nikada nećeš imati”. Skamenio sam se! Istrčao sam i pobjegao, nisam ni platio piće koje sam pio. To stanje Božje milosti i blizine ne mogu nikome opisati. Ne mogu reći da sam vidio Boga, ali ta stvarna riječ iz Svetog pisma, koja je Petru rečena za neoprane noge, meni je se imalo reći za tisuću razloga. Od tog dana meni je sve izbrisano, kao da nikada to nisam radio, a nisam išao na nikakvo odvikavanje. Sve je nestalo u trenu”, svjedoči nam Robert.
Prokockao je čak i obiteljsku kuću.
“Imao sam dva brata u Zagrebu koji su živjeli u našoj obiteljskoj kući u kojoj su bila tri stana, svi smo imali po jedan. Na tu kuću ja sam digao hipoteku i sve potrošio. Banka nam je stoga oduzela kuću. Povrijedio sam majku i braću. Kada nam je banka oduzimala kuću samo sam se molio da fizički ne reagiram. Mislim da sam jedini u Hrvatskoj koji je primopredaju objekta završio za dvije minute. Policija se bojala ući u kuću jer su znali da sam sposoban sve dići u zrak. Načelnik policije je bio iz Tomislavgrada i znao je tko sam, mislio je da kuća minirana. Za dvije minute sve je bilo gotovo, pozvao sam ljude iz policije i suda da idemo na piće. Načelnik policije je plakao, a sutkinja je rekla da nikada ništa slično nije doživjela. I njima je knedla u grlu kada to rade”, kaže.
Ljudi sav svoj trud i rad bezvrijedno stavljaju na kocku.
Po povratku u Posušje ponovno je otišao ispuniti listić od kladionice, no onda se dogodilo čudo.
“Nakon što smo se vratili sa seminara rekao sam sebi da više neću kockati, možda samo malo. Sljedeći dan ulazim u kafić gdje je bila kladionica. Ispunio sam listić odlučio nešto sitno uplatiti. Došao sam na pult kladionice. Kada sam krenuo uplatiti netko me zovnuo “Roberte”. Okrenuo sam se nije bilo nikoga. Nakon toga ponovno me netko zovnuo “Roberte”. Ponovno sam se okrenuo i ponovno nije bilo nikoga. Treći put sam čuo rečenicu: “Roberte, ako uplatiš to, sa mnom udjela nikada nećeš imati”. Skamenio sam se! Istrčao sam i pobjegao, nisam ni platio piće koje sam pio. To stanje Božje milosti i blizine ne mogu nikome opisati. Ne mogu reći da sam vidio Boga, ali ta stvarna riječ iz Svetog pisma, koja je Petru rečena za neoprane noge, meni je se imalo reći za tisuću razloga. Od tog dana meni je sve izbrisano, kao da nikada to nisam radio, a nisam išao na nikakvo odvikavanje. Sve je nestalo u trenu”, svjedoči nam Robert.
Prokockao je čak i obiteljsku kuću.
“Imao sam dva brata u Zagrebu koji su živjeli u našoj obiteljskoj kući u kojoj su bila tri stana, svi smo imali po jedan. Na tu kuću ja sam digao hipoteku i sve potrošio. Banka nam je stoga oduzela kuću. Povrijedio sam majku i braću. Kada nam je banka oduzimala kuću samo sam se molio da fizički ne reagiram. Mislim da sam jedini u Hrvatskoj koji je primopredaju objekta završio za dvije minute. Policija se bojala ući u kuću jer su znali da sam sposoban sve dići u zrak. Načelnik policije je bio iz Tomislavgrada i znao je tko sam, mislio je da kuća minirana. Za dvije minute sve je bilo gotovo, pozvao sam ljude iz policije i suda da idemo na piće. Načelnik policije je plakao, a sutkinja je rekla da nikada ništa slično nije doživjela. I njima je knedla u grlu kada to rade”, kaže.
Ljudi sav svoj trud i rad bezvrijedno stavljaju na kocku.
Snaga oprosta je nevjerojatna ističe.
“Da se vratimo na prokockanu kuću u Zagrebu. Moja dvojica braće su imaju po četvero djece i nakon toga su otišli živjeti kao podstanari. Zaslužio sam da mi naprave što god hoće, da nikad sa mnom ne pričaju. Došli su u Posušje, sjeli smo nas trojica i naša majka. Rekli su mi da sam ja njihov brat i da se zbog betona nećemo svađati. Nikad mi nisu prigovorili, a 15 godina dolaze kod mene, ni njihova djeca ni žene, a povrijedio sam ih do kraja. Sada imaju stanove i automobile i sve ostalo. Bog ih je nagradio. Teško je kada se ljudi svađaju oko imetka. Koliko je samo taj mir važan među obitelji i zajednici”.
Ugostiteljstvo odbio, otkrio svoj talent
“Budući da sam ostao bez posla, jedan kum koji je znao da sam u problemima mi je predložio da mi iznajmi kafić kako bi ja od nečega mogao živjeti. Rekao sam da neću u kafić, jer 20 godina iz njega nisam ni izašao. Grčevito sam se molio za providnost da bude nešto drugo. Nakon nekih dva mjeseca prolazeći pokraj jedne kuće zamijetio sam kip Blažene Djevice Marije napravljen od vinove loze. Zapitao sam se bi li možda ja nešto tako mogao napraviti. Krenuo sam stoga rezbariti raditi raspela. Ljudi su govorili: “Bio je kockar, a sada je totalno pukao”, ali ja sam nastavio. No, trebala mi je potvrda da je baš to Božja stvar.
Potvrda je uskoro i stigla.
“Jedna susjeda me je zamolila da napravim jedno raspelo za Framu Posušje. Tu je bilo natjecanje između 220 raspela, križeva. Bio je zadatak da se napravi tau križ. Kada ga je susjeda odnijela na natjecanje, ono je odnijelo jednoglasno pobjedu među 220 raspela. Ono što je zanimljivo je to da su u žiriju bili akademski kipari, a među nama su se također natjecala četiri akademska kipara. To raspelo je kasnije poklonjeno papi Benediktu. To je bila potvrda da je to stvar Božja. Krenuo sam nakon toga s ozbiljnijim rezbarenjem”.
“Također, 2015. godine sam radio oltarsko raspelo za doček pape Franje u Sarajevu. Tada su stigli i novinari pitali kako će jedan bivši kockar to raditi. Pitali su me bi li se ljutio da napišu kockar. Rekao sam im da me ne mogu ocrniti nikako, jer što god napišu istina je”, dodaje Robert.
Krenuo je raditi i s kamenom. Tugu u svojim radovima ne želi.
“Nedavno sam radio jedno raspelo za župu Soviće veliko četiri metra. Drvo sam iščupao sa žilama. Raspelo sam završio za dva dana s motornom pilom. Počeo sam se čak baviti i kamenom. Trenutno u puli radim kuću za jednog našeg čovjeka iz Tomislavgrada. Krenuo sam raditi spomenike, ali unikatne. Na spomenicima ne želim praviti tugu, tko želi neka pravi. Ipak je Isus uskrsnuo i Božja milost je nešto veća od naše tuge koja nas vrlo brzo zarobi“.
Bilo je kaže nekih čuda s njegovim radovima.
“Uzgajam glog zbog svog rada. Moram reći neke neobične stvari koje su se dogodile. Na jednom raspelu koje je otišlo u jednoj obitelji kruna pozeleni nekoliko puta godišnje. Pitali su me što je to, a ja sam im rekao da ne znam da je to sad njihovo, a ne moje. Isto se dogodilo i kod jednog raspela koje otišlo jednom svećeniku u Njemačku”, zaključio je Robert uz smijeh.
Za kraj je dodao kako se često zapita zašto baš on, zašto ga je Božja milost zagrlila. Njegov sin Željko u lipnju iduće godine slavi mladu misu, što je također jedno veliko čudo u njegovom životu kazao nam je Robert. O kocki kaže neće šutjeti, jer tu jednostavno nema ništa dobro.
Borak.TV
