Umirovljenica Jasna (75) uživa u mirnom životu, bez stresa i posla, već petnaest godina. Tijekom tog vremena, njeni ljetni mjeseci su posvećeni turizmu na otoku Cresu.
Iako sa suprugom normalno živi u Slavoniji, osamdesetih godina su izgradili manju kućicu uz more. Za portal Moje vrijeme Jasna je otkrila kako iznajmljuje apartman na gornjem katu svoje kuće turistima. No kako su godine prolazile, primijetila je da se sve više nervira zbog ponekad nerazumnog ponašanja turista.
‘Svega se čovjek nagleda’
“Ima stvarno divnih ljudi”, započela je gospođa Jasna, koja u kući na Cresu uglavnom ima strane goste i sve ih, kad tek doputuju, pozove na smokve i rakiju.
“Uvijek me netko pozdravlja po cesti, u dućanu i na plaži, gosti me se sjete i nakon deset godina otkako odsjednu kod mene. Biti okružen njima čini me aktivnom, konstantno poboljšavam engleski i talijanski, a mnogi mi itekako šire i vidike. Svega se čovjek nagleda”, rekla je.
Jasna je za spomenuti portal ispričala niz dogodovština s turistima.
“Bude stvarno tragikomičnih situacija, to kako ljudi žive samo čovjek iskombinirati može. Imam i jedan stariji par, pa imaju preko šezdeset godina, gdje ona s djecom i unucima živi u Njemačkoj, a on je poduzetnik i živi u Rijeci, ali su svake godine zajedno isključivo na Božić, Uskrs i ljeti dva tjedna na moru. Kažu mi susjede da i taj ima druge, još i u ovim godinama, ali vidim po krunici u autu zašto govori da se nikad neće rastati”, priča nadalje.
Nadalje, gospođa je razgovarala i o ozbiljnim brigama koje turizam donosi, naime, kako kaže, suočava se sa “slomovima živaca” i povremenim “nenormalnim troškovima” zbog nepoželjnog ponašanja turista.
‘Cijelu noć slušamo kako klima radi’
“To vam je konstantna briga i nerviranje svaki dan. Stoput se pitam što će mi to, a onda se sjetim da je ova kuća trošak koji muž i ja s penzijama ne bi mogli financirati pa se primirim.
Ljudi misle da je to ogroman prihod, ali mi većinu potrošimo na održavanje kuće, namještaja, posteljine, aparati se pokvare, bojleri, režije, porezi su tu, benzin. Par sto eura damo i svakoj kćeri, isključivo za unuke, i to je to. Da imamo dva ili tri apartmana, tu bi se već moglo govoriti o nekoj većoj zaradi”, kaže Jasna.
Potom je izrazila svoje frustracije vezane za svakodnevne situacije.
“Neki znaju biti i bezobrazni. Ajde, mogu podnijeti kad za ugodnih večeri, kad puše bura, pale klimu. Evo bila je sestra kod mene prošli tjedan, pa kaže, pusti ih, možda se vrućina uvukla, pa je žele istjerati van. I onda cijelu noć slušam kako klima radi, i ne mogu spavati jer ne vidim smisao”, kaže.
Međutim, situacija s klimom može biti i gora.
“Ovi današnji mladi su potpuno kao muhe bez glave. Lijepo ih zamolim da ugase klimu kad odu na cijeli dan na plažu, a oni ne samo da je ne ugase, nego im i vrata od balkona ostanu širom otvorena. Ne mogu ja hladiti cijelo selo. Ne mogu ni k’o kobac stalno bdjeti nad njima, to nije normalno”, rekla je.
Često doživljava i situacije koje izazivaju intenzivan stres. Na svom balkonu ima kamenitu ogradu s uskom klupom, objašnjava umirovljenica te dodaje: “Ja sam se neki dan vraćala s plaže, umalo mi srce nije stalo. Mlada žena leži i sunča se na kamenoj ogradi, šira je od klupčice. Pa zamislite što je njoj palo na pamet, pa ja bi odgovarala da padne dole. Bilo bi dovoljno da načas zaspi, da ju netko zovne ili preplaši. Ma užas od neodgovornosti. Zakolutala je očima kad sam joj rekla da siđe, ma nek’ koluta koliko hoće.”
‘Gošća me pitala mogu li djetetu oprati odjeću’
Često ima problema sa spavanjem jer su njeni gosti preglasni, a na galamu se bune i Jasnini susjedi.
“Možete zamisliti koliko je to glasno, ako ujutro iznesu crnu vreću limenki od piva. Ja ne znam gdje to stane u njih”, objašnjava Jasna.
“Neki dan me jedna gošća pitala mogu li djetetu oprati odjeću, naravno da ću im izaći u susret, iako nije navedeno da imaju tu mogućnost. Ali onda se pokupe na plažu i nema ih cijeli dan, pa i perem, i vješam, i slažem, a dobro, što ću s njima”, kaže nadalje.
“Dođu na otok, svugdje im piše da štede vodu pa se svejedno razbacuju i tuširaju se do besvijesti, čemu to? Ne samo da je voda tu skupa, nego je veći problem što je i nema nepresušno. Stvarno mi je to bezobzirno od ljudi. Da vidite otočane, niti jedan deci ne potroše uzalud, operu salatu i uvijek zaliju cvijeće time. I tako se brinu za svaku kap”, govori.
Dok je bila mlađa, kaže, bilo joj je lakše, sada svake godine teže podnosi i vrućine, i stres zbog gostiju, ali i čišćenje apartmana.
“Sve radim sama, osim ono malo kad su kćeri tu, ali 70 posto sama odradim. Suprug je tu u lipnju i rujnu, njemu je sada na moru prevruće, pije tablete za srce”, povjerila se Jasna.
Borak.TV