“Dželat je napokon skinuo lažnu masku humanosti, tolerancije i demokratičnosti. Otvorio je za javnost tamnu stranu svog karaktera. I nemojte mu suditi, osudio je on sam sebe. Vrijeme će pokazati, a nadam se i izbori, na čijoj strani je istina i pravda”, riječi su kojima je pjevač narodne i zabavne glazbe, Duško Kuliš, 17. ožujka ove godine komentirao zabranu svog nastupa u Puli i Osijeku.
Dželat je, inače, izvršitelj smrtne presude, krvnik. Još je francuski filozof Jean-Paul Sartre sredinom prošlog stoljeća izjavio kako prezire žrtve koje poštuju svoje dželate. U Osmanskom Carstvu nazivali su ih i “tihim ubojicama” jer su žrtva najčešće davili kada bi se one tome najmanje i nadali.
‘Sve prođe, proći će i ovo’
Zanimljiv je termin koji je Kuliš iskoristio u svom duoočekivanom obraćanju javnosti nakon opće pompe koja je početkom godine stupila na snagu, ispunila sve medijske stupce, posvađala tehničare i menadžere, političare i estradnjake.
Nepoželjan – svima osim publici
Stotine ljudi koji su sinoć došli na Kulišov koncert, tisuće ljudi koje ga prate na mrežama, ali i tisuće prodanih nosača zvuka dokaz su da je Duško nepoželjan – svima osim publici.
“Koliko sam puta do sada doživio da su mi ljudi na koncertima rekli da moje pjesme ne mogu čuti na radiju. Postoje tu pjesme koje su prihvatljive po etičkim normama što bi se moglo ili ne bi moglo emitirati. Ali ja nigdje nisam čuo da postoji eksplicitno zabrana Duška Kuliša. Ali postoji moment moje karijere prije 90ih i taj momenat da sam nakon rata odlučio raditi i živjeti tu u Splitu u svojoj državi je bio jedna vrsta ograničavajućeg faktora. Kad sam stigao u Splitu sam od pojedinih vodećih ljudi te splitske scene dočekan, sarajevskim žargonom, kao pacijent a ne kao netko tko je već napravio ime i karijeru. I možda je taj krimen što sam 1987. bio autor godine u bivšoj državi, što je pjesma “Suzo moja Suzana” proglašena pjesmom godine, a moje kolege iz struke i popa i etna su me proglasili izvođačem godine. Očito su mi napravili medvjeđu uslugu jer sam postao broj 1 nečega što više ne postoji i sad dolaskom u Hrvatsku možda je i to razlog”, kazao je glazbenik još u gostovanju kod Aleksandra Stankovića.
Nakon izvedbe u Puli, Osijeku, ali i proročanskih riječi Miljenka Jergovića: “Džentlmenski je uporno igrati na autsajdersku kartu, bez obzira na to što u rukavu uvijek imaš onu kartu koja sigurno dobiva. Doista, ni pod krajnjim pritiskom ne zaigrati na tu kartu pitanje je humanosti, tolerancije i demokracije. To je ono autsajderstvo Vlade Gotovca. Doista, za gradonačelnika Pule Duško Kuliš je živi Vlado Gotovac. I živi Mate Parlov“, zasigurno će svi dobro razmisliti prije nego li ovakvu zabranu ponove.
