“Od ničega samo ništa nastaje”. Rečenica je to iz prvog čina, prve scene Kralja Leara, bezvremenskog djela Williama Shakespearea i savršeno opisuje situaciju koju smo imali prilike vidjeti u finišu utakmice AEK-a i Dinama u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Ovaj citat iz Shakespeareova djela odnosi se samo na jednog čovjeka, jednog od glavnih aktera utakmice, trenera zagrebačke momčadi Igora Bišćana.
Kratki flashback. Bišćan je kroz cijelu svoju trenersku karijeru pokazivao da ima talent. Pokazao je u brojnim utakmicama da je solidan taktičar, vidjelo se i da zna dobro pripremiti utakmicu, govorili su igrači da je s njim lijepo surađivati, a u konačnici osvojio je Bišćan i ponešto trofeja. Štoviše, kada je preuzeo U-21 reprezentaciju Hrvatske i uveo reda u ekipu u kojoj je, još od dana kada ih je napustio Niko Kovač, de facto, vladala teška stihija i kada je tamo počeo pokazivati neke rezultate, počele su kružiti priče da bi upravo Bišćan jednoga dana mogao biti legitiman nasljednik Zlatka Dalića, piše Dnevno.hr.
Znate tko je to isto tako potvrdio? Zlatko Dalić još 2021. godine. “Što se tiče mog nasljednika, tu vidim samo Igora. To je jedan logičan i ispravan put, ali HNS će o tome odlučiti kad dođe vrijeme”, rekao je to prije dvije godine Dalić, a Bišćan je pak nedavno potvrdio da ima interesa za vođenjem reprezentacije. Sada s malim odmakom, bit ćemo dovoljno odvažni i reći da je to čista glupost, ali ne toliko zbog Bišćanove nogometne filozofije, radne etike, trenažnih procesa ili čak same taktike i igre, već zbog jednog sasvim drugog, nenogometnog, detalja.
Gdje je problem?
Možete reći o Bišćanu što god želite, ali on uistinu, za naše podneblje, za godine iskustva koje je skupio, a nije ih skupio bog zna što puno, i za sve što smo do sada vidjeli od njega, nije loš nogometni strateg. Dobro je u prošlosti radio s mladim igračima, vidjeli smo i broje dobre prezentacije na terenu, svaki klub i reprezentaciju, osim Dinama, podigao je na višu razinu kada ih je preuzeo, no jedna stvar bi se konstantno provlačila ispod radara ili čak svjesno-nesvjesno zanemarivala. A to su Bišćanov pomalo introvertirani karakter, njegovo ponašanje i reakcije, odnosno, izostanak istih.
Možemo izvlačiti detalje s gotovo svake utakmice, posebice u Dinamu, pa onda i ranije u reprezentaciji kao i u Rijeci, u kojima se vidi da kod Bišćana nedostaje upravo taj impuls. No, on je bio najvidljiviji upravo na utakmici s AEK-om u subotu navečer. Dinamo je Grke imao na konopcima, preokrenuo je utakmicu i sve što je trebalo, trebalo je osvježiti ekipu s par izmjena i održati im moral i stadij motiviranosti na istoj razini.
Što je Bišćan radio? Šutio, gledao ispod obrva i nije poduzeo baš ništa. Nije poduzeo ništa niti kad su bokovi počeli popuštati, nije poduzeo ništa niti kada je Dominik Livaković bio na vjetrometini, nije poduzeo ništa čak niti onda kada su mu počeke pucati linije. A kada dođe do toga, obično već bude prekasno. Dinamo se grčevito branio u bloku, AEK je nadirao, Bišćan šutio i gledao. Gotovo mazohistički, ili sadisktički, ako gledate iz perspektive igrača koji su patili na terenu.
Šutnja
Bišćan je, evo gotovo za rubriku vjerovali ili ne, u utakmici u kojoj je imao povoljan rezultat i prolazak dalje, kojeg je valjalo braniti, prvu, i jedinu, zamjenu napravio tek u 86. minuti kada je Antonio Marin zamijenio Darija Špikića. Bit ćemo slobodni i reći, na temelju viđenog ako ništa, potpuno beskorisna i beznačajna zamjena. Trener AEK-a potrošio je svih pet zamjena u ključnim, prijelomnim trenucima utakmice od 67. do 76. minute i na kraju je to bio pun pogodak.
O čemu je Bišćan razmišljao, je li uopće bio mislima na utakmici, to ne znamo. Možda je zaboravio, možda je kalkulirao s nečim s čim je samo on upoznat, a možda je ipak do njegova karaktera, tko zna… No, AEK je napadao, stiskao, parkirao pred gol, prijetio i na kraju slomio Dinamo. To tako obično biva. To je onaj neslavni zakon velikih brojeva. Međutim, opet ćemo reći ovako. Na stranu sada i to što su golovi pali debelo u sudačkoj nadoknadi, događa se i najboljima. Na stranu i to što je bilo sudačkih pogrešaka zbog kojih se prigovaralo. Na stranu sad i ta silna lova koju su ispadanjem iz Lige prvaka izgubili, ali preko šutnje i pasivnosti trenera u krucijalnim trenucima, se ne može samo tako preći.
Ta stvar se ne smije ostaviti po strani jer bi zbog nje Dinamo mogao imati katastrofalnu sezonu, dakako ako Bišćan i njegov stožer ostanu, a za sada ostaju. Bišćan i njegova ekipa, naprosto, moraju aktivnije voditi utakmicu. Bišćan nije Sir Alex Ferguson da sjedne u 1. i ustane tek u 90. minuti iz svoje trenerske lože, a oni pasioniraniji ljubitelji Uniteda ionako znaju da je Ferguson itekako grmio na ekipu, čak i s te svoje distance. Bišćan nema taj luksuz niti ga smije imati, a koliko vidimo već ga itekako koristi. Plan igre kod Dinama postoji, to se vidjelo u oba prva poluvremena protiv AEK-a, ali on se tijekom utakmice mora nadograđivati, “tweakati”, igrači se moraju mijenjati, moraju im se davati nove upute, mora ih se rošadirati, pogotovo ako se vidi da su na svojim pozicijama beskorisni, a bilo je slučajeva u ovom dvomeču. Bišćan i stožer su odšutili i sve prepustili slučaju.
Virus u svlačionici?
Naprosto je nevjerojatno gledati da se momčad Dinama raspada, da pojedinci više nemaju snage, da su neki igrači na svojim pozicijama neuoptrebljivi i u napadu i u obrani, i da trener to sve samo pogledom prati sa svoje pozicije. Bišćan karakterno slovi za povučeniju osobu, neki bi rekli introvertnu i to koliko imamo prilike vidjeti i jest tako. Teško razgovara s medijima, ne snalazi se najbolje pred kamerom, rijetko daje intervjue i, možda i ono najgore, baš i ne pazi što priča. E taj jedan nenogometni segment je veoma zapaljiv i opasan. Pada ti u vodu i taktika, i plan igre, i filozofija nogometa, i dobri treninzi, i radne navike, i na kraju reputacija, ako ovako motiviraš ekipu za nastavak sezone…
“Ovo je za mene jako tužan trenutak, vjerojatno najgori u cijelom životu. Bili smo jako blizu prolaska, ali na kraju ipak nismo uspjeli. Možemo sad analizirati kako god hoćemo, ali nije trenutak da se rade analize zašto se to dogodilo na kraju susreta. U ovom trenu nemam volje ni za što, najviše mi je žao mojih dečki, zaista. Ovdje doći, odigrati ovako, biti toliko blizu, na kraju na najgori mogući način izgubiti taj prolaz. Stvarno ne vidim smisla da još nešto komentiram”, rekao je to Bišćan nakon ispadanja od AEK-a.
Ovako mračan, depresivan, i defetistički komentar stiže, pazite sada, samo pet dana uoči utakmice sa Spartom u kvalifikacijama za Europa ligu. Kako Bišćan razgovara s ekipom u svlačionici to ne znamo, ali ako govori istim tonom i slaže slične jezične konstrukcije kao na presicama, onda je Dinamo u gadnim problemima. Loša energija, neoprezno sročene i tugaljivim tonom glasa izgovorene rečenice mogu se poput virusa proširiti svlačionicom i usaditi u umove igrača. Sezona jedva da je počela, Dinamo kaska u prvenstvu, ima još zadatak izboriti Europa ligu, a Bišćan veli da nema volje ni za što, da mu nema smisla komentirati bilo što i da je tužniji u životu nego ikad.
Nasljednik Dalića?
Ne misli valjda da će igrači iz sažaljenja prema treneru i želje da ga usreće početi igrati bolje? Gotovo sigurno neće jer život tako ne funkcionira, a ponajmanje nogometni, sportski, u kojemu rezultat više ovisi o motivu, želji i stadiju elana, nego o samoj vještini. Bišćan, vjerujemo, nije toliko šutljiv kada je na samo s dečkima i koliko se zna ima normalan ljudski, prijateljski pristup, ali sve se na kraju svodi na to kakav si gada zagusti.
Ista je ta stvar s lideršipom kao i recimo, na bojnom polju. Jednom kada dečki izađu na borilište, Bišćan je njihov lider. I kao i u svakoj bitci prije juriša, eto u našem slučaju u svlačionici , lider, to jest Bišćan, vjerojatno i nabrije nekako tu ekipu. Ali jednom kada izađe na borilište, Bišćan se ugasi. I tu nastaje problem. Dečki će jedno vrijeme raditi na gorivo koje im je ubrizgano prije utakmice, ali da biste održavali taj momentum, tijekom utakmice morate donositi odluke, komandirati, upozoravati, reorganizirati, verbalizirati svoje ideje, katkada i divljati i vrijeđati ako treba. Sve u svrhu ostvarivanja cilja.
Suludo nam je uopće i pomisliti da Bišćan nije mogao ad hoc smisliti neko rješenje za čuvanje rezultata i spasiti stvar, ako ništa narediti ekipi da simuliraju grčeve. Međutim, Bišćan, koliko smo mogli vidjeti, to tako ne radi. I to je nešto što bi ga moglo stajati posla u Dinamu. A što se reprezentacije tiče, otprilike je jasno da on u ovoj fazi karijere, i ako se nešto drastično ne promijeni, niti u najluđim snovima ne bi smio biti Dalićev nasljednik, pa čak i ako sam Dalić to zaželi.
Nepremostiva prepreka?
Zamislite samo da je ovaj Bišćan protiv AEK-a, bio na klupi reprezentacije Hrvatske na utakmici protiv Brazila na SP-u u Kataru. Utakmici u kojoj je Dalić bio spreman ući i u teren da bi igračima prenio svoje ideje i da bi ih dodatno motivirao, i utakmici nakon koje je po tko zna koji put ostao bez glasa. Shvaćate poantu?
Elem, Bišćan možda ima dobru strategiju i taktičko znanje, ali da biste vodili reprezentaciju Hrvatske jednog dana, pa u konačnici i jedan Dinamo sada, ne možete pasivno, sa zašivenim ustima, promatrati kako vam se momčad raspada pred očima u ključnim utakmicama i ne poduzimati baš ništa. I to samo zato što se takav pristup možda nije u korelaciji s vašim, samozatajnim, introvertiranim karakterom od kojeg nikako ne možete pobjeći čak niti na 90 minuta, ili možda imate strah od reflektora, ili se plašite da igrači ne promijene mišljenje o vama…
Naglasit ćemo, Bišćana ne treba tjerati iz Dinama. Kako god vam zvučalo, on je i dalje jedan od najboljih trenera u regiji, ali činjenica je da će morati malo promijeniti pristup i možda ići protiv sebe i svog karaktera. A je li to nepremostiva prepreka, vidjet ćemo vrlo brzo.
Borak.TV